Kako izgleda miris nečijeg sna? U Gafinom slučaju, miriše na piljevinu, ulje za obradu drveta, plinsku grijalicu i cigarete. Odmah mi padne na pamet da bi se tu sjajno uklopio i jedan mali… ili ne baš tako mali, aparat za gašenje požara, ali prešućujem. Poslije mi kaže da ima, ne jedan nego dva aparata.
Po velikom radnom stolu je poredano nekoliko desetina premazanih trokutića od raznih vrsta drveta, koji se suše na kartonu od izrezane kutije, tek zalijepljeni drveni okvir stegnut u škrip, poneki polugotov proizvod, prototip, pokušaj. Sve je prekriveno piljevinom i prašinom, mašine razbacane bez nekog naročitog reda po prostoriji, suve stare daske ispod stola… i srdačan osmijeh domaćina.
Gafo je … Gafo. Mislim da nikad nisam sreo nekoga kome nadimak tako dobro stoji. Uvijek nekako vedar, nasmijan, srdačan, pomalo na svoju ruku, možda malo i ekscentričan… Bez ovo zadnje dvoje zapravo i ne ide, barem kad su umjetnici u pitanju. A Gafo i jeste umjetnik, barem što se mene tiče. Teško je to nekad razlučiti. Nije to klasična umjetnost, ona na koju smo navikli. I svi ti komadići drveta, sami za sebe potpuno obični, ali kad ih Gafo složi u „Ćilim“ ili lampu, nekako im, valjda, udahne i dušu, prenese u njih dio sebe, pa i oni postaju poput njega, nekako na svoju ruku ali zadržavaju pogled, bude neku emociju.
Gafo pravi lampe, lustere i druga rasvjetna tijela od drveta. Uglavnom su to kombinacije 2 ili 3 vrste drveta složene u neke uglaste oblike. Svaki model nosi ime jednog od planinskih vrhova u Bosni i Hercegovini. Tu su zasad Troglav, Opservatorij, Oblik, Zubac, Lupiglav i Vilinac.
Tu je i „Ćilim“. Drveni oblici koji aludiraju na klasične motive sa bosanskih ćilima, sastavljeni od uglavnom trokutastih i kvadratnih komadića tamnijeg drveta na podlozi od svjetlije šperploče i uokvireni kvadratnim drvenim ramom, stranice od oko 30cm.
– Kako ti je ovo palo na pamet, otkud ti u ovome?
Oduvijek sam ja to nekako volio, još od malih nogu. Volio sam raditi sa drvetom, praviti neke oblike, šmirglati. Imam ožiljke po rukama svugdje od noža, kako sam rezbario. Prije nekoliko godina sam rezbario neku granu i neko mi je rekao, (mislim supruga), pa što ne radiš nešto konkretno, ajd’ napravi šah. I tako sam počeo praviti šah, uzeo sam dvije vrste drveta, javor i trešnju… i tako je počelo. Poslije sam napravio sebi okvir za naočale od drveta, lampe neke sebi u stanu… Ja uživam u tome, meni je ovo opuštajuće, odmarajuće. A volim i taj bosanski stil. Tako je i nastao „Ćilim“ Mi smo to zaštitili i to je sad samo naš originalni proizvod. Puno se traži. Dosta kupuju naši ljudi u inostranstvu. Ima tu pomalo i nostalgije sigurno. Jedan od oblika je Sarajevska pahuljica, od ova druga dva jedan se može naći često kao motiv na bosanskom ćilimu, a treća je nešto slično. Do sad smo slali dosta u Ameriku, Irsku, Dansku, Švedsku, Njemačku, Švicarsku, Australiju, Dubai… Nadam se da ćemo uskoro završiti i carinski broj, da možemo i mi direktno izvoziti. Trebaju još neke procedure da riješe…
– Zašto Shara? Šta je Shara?
Pa Shara je Šara, doslovno to. Ja sam planinar a i volim crtati siluete planina i kako god išaraš nešto rukom, može izgledati kao neka planina. A i drvo ima one svoje šare, pa taman se sve uklopilo.
– Ti si i korisnik jednog programa podrške preduzetništvu?
Jeste, dobio sam podršku u ILO projektu, i financijsku i obuku, mentoring… Nisam siguran da li bi se odlučio da uđem u ovo sam. Financijski je baš puno značilo naravno, što se tiče same kupovine mašina, ali meni je barem, nekako obuka puno više značila, jer počeo sam drugačije da razmišljam o tome šta znači firma, kako ona funkcioniše, šta sve treba da se radi. Imam tog iskustva zbog roditelja, pošto oni imaju firmu i imao sam priliku da vidim i kako oni prave neke greške i kako se bore. Želja je da se proizvodnja donekle omasovi, ali bih u svakom slučaju zadržao ručni rad.
– Znamo da si filantrop i to jako cijenim, pričaj mi, šta radiš po tom pitanju?
Dio prihoda ide za SOS Dječija sela, od svakog proizvoda 10 KM. Takođe držimo i radionice za djecu u SOS Dječija sela, gdje sa djecom pravimo drvene igračke.
– Nedavno si imao jednu zanimljivu akciju, možeš li nam malo ispričati o tome?
Veliki sam fan i muzike i samog djela i lika Milana Mladenovića. Mislim da je on jedna posebna ličnost koja je obilježila jedno vrijeme i jednu čitavu epohu. Beskompromisna osoba koju su slijedili mnogi. U svojim stavovima nije milimetra odstupao, borio se protiv rata i nepravde. Već dugo mislim da je vrijeme da Milan dobije ulicu ili trg ovdje u Sarajevu, bilo šta, jer, čovjek je odrastao u Sarajevu, živio je 6-7 godina tu i napravio prve svoje muzičke korake. Kasnije je posvetio Sarajevu dvije pjesme – Sarajevo i Crv, koju je napisao kad su se desile Markale. Tako sam došao na ideju i za njegov rođendan smo uradili mozaik koji smo nazvali “Dečak iz vode”, izvedba fotografije Zorana Rosića iz 1994. godine na kojoj je Milan. Sve je bilo u dogovoru sa Milanovom djevojkom Majom i zadužbinom Milana Mladenovića koja je osnovana prije 3 godine. Dali smo mozaik na aukciju, postigao je cijenu od 250€ a sav prihod je išao za SOS Dječija sela Bosne i Hercegovine. Bilo je puno zainteresovanih iz BiH, Srbije, Crne Gore…
– Gafo, kad pokrenemo podcast, zovemo te da budeš prvi gost!
Može! Zovite!
Šta još reći? EKV nisam nikad aktivno slušao, ali sad ih slušam dok pišem ovaj tekst. Nekako mi se čini odgovarajuće. Ništa drugo ne bi išlo. Uvijek sam zavidio ljudima koji tako rano nađu svoj san i nađu način i snage da ga žive. Takvi ljudi zrače jednostavnošću, usmjerenošću i pozitivnom energijom, inspirišu…
Puno sreće Gafo!
Tu smo, ako šta zatreba… i ako možemo.
Autor: Zoran Kulundžija